Raduj se svakom uzdahu,
Svakom trenutku života svog,
jer život brzo prođe i juri kao nabujala reka,
kao najlepša priča iz detinjstva,
želje, ljubav i mladalačka lepota
u kojoj često tražimo sebe,
jer život je kao najlepši cvet koji polako vene.
Raduj se svakom danu,
oblaku plavom i dugi posle kiše,
žarkom Suncu
s nebeskog svoda.
Raduj se bagremovom cvetu
koji mirisom opija
i roju pčela koje zuje u letu.
Violini u tihoj noći
koja svojim uličnim zvucima
opija i leči dušu.
Dušu ranjivu, dušu zaboravljenu.
Ne dozvoli da tvojom dušom nemir vlada,
da tvoja duša pati i čezne
kad gubiš svaku nadu, smisao u životu.
Trgni se i kreni napred,
raduj se, ne okreći se ka prošlosti.
Sudbinu svoju sama ćeš stvoriti,
živi u miru i ljubavi,
veruj, ne mrzi, oprosti.
Molitvom započni dan.
Tim putem kreni
i nećeš se nikad kajati
jer se za život moraš žrtvovati.
Raduj se…
Ljiljana Sanadrović