Između dva koraka zatečen
Bežim poput životinje divlje
daleko. Nova utočišta isto se kreče
bojama moje suštine- sivim i sivljem
Postavljen, protiv volje, u ram
Teško dišem. Kalup istog neizmerno guši.
Strašni vodopad života, meni dobro znan
po glavi lije. Pastrašen biram smrt u suši.
Nepomična slika u centru sveta
sam ja. Otuđenjem sebe bojim!
Zatočenik ničega i bilo čega
Utehu tražim u pretpostavci da postojim
piše: Igor Cijan
Serbian