Online tribina ,,Položaj pozorišnih umetnika u doba korone i potencijalna rešenja”
Izašla je zbirka monodrama za decu Olivere Jelkić
Iz štampe je juče izašla zbirka monodrama za decu Olivere Olje Jelkić, a obuhvata 15 tekstova pokojima su nastajale i u protekle dve decenije izvedene, monodramske predstave na programima Zmajevih dečjih igara.
„Volim da se igram. Baš volim. I ne samo da volim, nego i umem. Davne 1958, kada samrođena, Sunce je mirno plovilo sazvežđem Vodolije. Otvorila sam oči, malo se izdigla i krozprozor „Betanije“ ugledala njih — Zmajeve dečje igre, još u pelenama. Tek prohodale. Cupkaju,„điha, điha, četir’ noge“, držeći se za Čika Jovin štap. „Čekajte i mene“, zaplakala sam. I one sume sačekale. Tako smo rasli skupa. Jedni druge podržavali. Ljubav je to.Evo, ovako smo se družili — da se ne zaboravi!“ – Olivera Olja Jelkić
„… Morala je početkom šezdesetih godina netom minulog veka, biti opetovana davno zapretenaželja mnogih glumaca, često nepravedno zaobiđenih u podelama komada, da svoju umetnostpokažu i dokažu u monodrami, svesni rizika u koji se upuštaju, ali i nemalog broja autora da bašu njima iskažu svoje unutrašnje dispute. Međutim, čiste namisli ostajale su, neretko, na polaputa. Pamtila su se, po pravilu, uvek ona najvrednija ostvarenja, poput ovih Olivere Jelkić,pisana za decu i o deci. Ona, literarno i scenski najosmišljenija baš u domenu dramskeknjiževnosti namenjene najmlađima. Kao, uostalom, i predstave i kreacije u njima.…Uvek radoznale i uvek tragalačke Zmajeve dečje igre, već godinama, tačnije od 1992, žele daFestivalom monodrame za decu osvoje nove prostore stvaralaštva za mlađi uzrast i da dohvatejoš nedohvaćeno. Uostalom, njihova deviza i jeste „Treba hteti, treba smeti, pa da vidiš kud seleti!“ Ideja o obogaćenju, a time i proširenju programa monodramom, u tzv. kratkoj,dvadesetominutnoj formi, rodila se još devedesetih godina, o proslavi 35-godišnjice Igara…” – Miroslav Radonjić, iz Pogovora knjige
